Razlika između cozy krimića i žestokih trilera: kada koji čitati?

Iako ih volimo čitati i nazivamo ih istim imenom – kriminalistički romani – razlike među njima mogu biti prilično velike. Pod time ne mislimo da razlike koje donose sami pisci, svojim stilom, zapletom i karakterizacijom, već na razlike unutar žanra. Ovdje ćemo napraviti neke usporedbe “nježne” i “tvrde” strane krimića kako biste vi, kao čitatelji, lakše mogli odretiti čemu ćete se posvetiti ovisno o raspoloženju i osobnim sklonostima. Razlika između laganih cozy krimića i trilera je prvenstveno u tonu, stilu, intenzitetu napetosti i načinu pripovijedanja. Evo što smo usporedbom pronašli:

 1. Ton i atmosfera. Cozy krimići (lagani krimići) su opušteniji, često s elementima humora i ugodne atmosfere. Njihiva se radnja obično odvija u malom, idiličnom mjestu (selo, knjižara, kafić). Sve je nekako po mjeri čovjeka, nije ubrzano i s previše stresa. Nasilje je u pozadini, nije eksplicitno (npr. žrtva je pronađena mrtva, ali bez “sočnih” detalja).  Često kao protagonista istražitelja imaju  amaterskog detektiva ili detektivku (npr. knjižničarka, pekarka, umirovljenik – jedan od nas). Trileri su, s druge strane napeti, mračniji i psihološki intenzivniji i podižu nam adrenalin uvodeći čitatelja u radnju koja, ako je pisac majstor, toliko identificira čitatelja da osjeća gotovo neposrednu opasnost. Često uključuju opasnost po život  glavnog lika, nepredvidive obrate i visoku razinu napetosti kroz razne potjere. Nasilje može biti eksplicitnije opisano i psihološki uznemirujuće. Radnja je, tako, brža, s više akcije i neposredne prijetnje te čitatelj “zadržava dah” od siline doživljaja.

2. Glavni likovi u cozy krimićima su, kako smo već spomenuli, obični ljudi koji su se prije uključivanja u slučaj često bavili sasvim drugim stvarima te slijedili sasvim druge interese – možemo ih opisati kao osobe koje nisu tražile nikakav problem, već im se nametnuo kroz okolnosti. Jedan primjer je hotelska sobarica iz poznatog modernog serijala, a drugi bi bio sredovječni voditelj pansiona u dolini Loire. U skladu s tonom knjige, likovi često imaju šarmantne i simpatične osobine koje nas povremeno nasmijavaju te lako prelazimo na njihovu stranu. Također, kod likova je potisnut fizički aspekt sirove snage i vještina borbe, a istaknuto logičko zaključivanje koje sa sobom nosi ozračje nekoga tko je pronašao kakav novi, zanimljiv hobi. Trileri su, pak, jedna sasvim druga priča. Njihovi junaci su većinom profesionalci (detektivi, novinari, bivši vojnici) ili obični ljudi u ekstremnim situacijama koji su često suočeni s direktnim fizičkim ili psihološkim prijetnjama – prisiljeni su, osim što rješavaju slučaj, itekako brinuti za svoju, a ponekad i za sigurnost svoje obitelji. Oni su puno više unutra, jer svaka pogreška ili nesmotrenost mogu dovesti do, za njih, fatalnog rezultata. Situacije su napete od samog početka, a napetost se pojačava kako knjiga odmiče te često protagoniste nalazimo u sitacijama “utrke s vremenom”.

3. Ciljna publika. Kada čitati lagani krimić a kada opaki triler? Za one koji žele smanjenu dozu stresa te vole misterije bez previše nasilja i psihološkog terora te spadaju u čitatelje koji uživaju u laganoj zabavi, karakterizaciji i ugodnom okruženju svakako preporučujemo cozy krimiće. Također, ako inače volite brzo i žestoko, ali trebate malo odmaka i odmora, posegnite za nekim ugodnim misterijem. Kada obnovite energiju, lako se vratite visokim ulozima i napetoj akciji. Za one koji traže adrenalinsko iskustvo, nepredvidive obrate i psihološku napetost trileri su pravi izbor jer su često mračniji i napetiji, s elementima straha i neizvjesnosti.

Dakle, da zaključimo: ako tražite ugodno, lagano štivo s misterijom, cozy krimić je za vas. Ako želite intenzivnu, brzu i psihološki napetu priču, triler je bolji izbor. Oboje imaju elemente kriminalističke priče, ali stil i iskustvo čitanja su potpuno različiti.